Biomasa je, prema članku 3. Zakona o energiji (NN 68/2001), određena kao biorazgradivi dio proizvoda, odnosno ono što se može ponovno preraditi na način da nije suviše štetno za prirodu i okoliš. Biomasa je zapravo materijal koji je nastao od živih organizama te ostataka i poljoprivrednih/šumarskih otpadaka. U biomasu se ubrajajaju i dijelovi komunalnog i industrijskog otpada koji se koriste u energetske svrhe. Gledajući na biomasu kao gorivo, klasificira se pod obnovljive izvore energije koji imaju široku primjenu i pridonose zaštiti okoliša.
Izvori biomase su vrlo različiti i uključuju, između ostalog sljedeće:
Šumska biomasa;
Biomasa iz drvne industrije;
Biomasa iz poljoprivrede;
Životinjski ostaci (bioplin);
Energetski usjevi;
Otpadna biomasa
Šumska biomasa se sastoji od ostataka i otpada koji nastaje tijekom redovnog gospodarenja šumama. Konačni proizvod se dobiva pretvaranjem šumskih ostataka kemijskim ili drugim fizikalnim procesima.Biomasa iz drvne industrije su ostatci piljenja, drobljenja itd. i može biti korištena kao gorivo u vlastitim kotlovima ili kao sirovina za proizvodnju briketa, peleta i slično. Takva biomasa je mnogo bolja od šumske biomase jer ima manji postotak mokrine drva. S ekonomskog gledišta također ima prednost zbog manjih operativnih troškova koji su uključeni u industriji u smislu troškova održavanja i gospodarenja otpadom.
Biomasa za energiju je heterogena biomasa različitih svojstava, niske kalorijske vrijednosti, visokog sadržaja vlage i različitih primjesa. Biomasa iz poljoprivrede uključuje slamu, stabljike kukuruza, sjeme i ostatke voća, ostatke proizvodnje ulja i mnoge dr.
Životinjski otpad uključuje stajski gnoj, izmet te drugi otpad koji nastaje mesarskom obradom stoke. Bioplin je proizveden procesima anaerobnog truljenja. Obično se sastoji od 60 % metana, 35 % CO2 i 5 % smjese vodika, dušika, amonijaka, sumporovodika, CO, kisika i vodene pare. Njegova svojstva kao goriva su usko povezana s udjelom metana.
Ogrjevna vrijednost je proporcionalna količini metana i zbog toga je potrebna manja količina zraka za sagorijevanje.
Energetski usjevi se posebno uzgajaju za upotrebu kao gorivo i nude visok prinos po hektaru uz razmjerno niska ulaganja.U zadnjih 20 godina svjetska potrošnja energije se višestruko povećala što utječe i na značajno povećanje korištenja fosilnih goriva. Vrlo je važno naglasiti kako postoji velika razlika između proizvodnje energije iz fosilnih goriva i proizvodnje energije iz biomase. Gorenjem fosilnih goriva oslobađa se CO2 koji je bio ''zaključan'' milijunima godina u Zemlji te kojem će trebati mnogo više vremena da se vrati 'natrag'. Nasuprot tome, spaljivanjem drvne biomase, CO2 koji je apsorbiran u biljkama koje rastu u razmjerno kratkom vremenu, se jednostavno vraća u atmosferu te nema neto otpuštanja istoga, ako je ciklus rasta i sječe održiv. Korištenje biomase kao goriva znači da je CO2, koji je apsorbiran iz zraka za vrijeme rasta biljaka, vraćen natrag u zrak kada to gorivo izgori. Kaže se da je takav sustav ugljik-neutralan. Održavanje ravnoteže postiže se rastom biljaka i korištenjem biomase, te je sustav održiv i pomaže u borbi protiv klimatskih promjena (link).Proizvodnja električne energije 2017. godine u Hrvatskoj putem obnovljivih izvora energije (Izvor:link)
