PROIZVODNJA BIOPLINA IZ STAJSKOG GNOJA


Promjene kojima svjedočimo, većinom su potaknute ljudskim djelovanjem. Prekomjerno iskorištavanje fosilnih goriva, masovna sječa šuma te mnoge druge aktivnosti, rezultirale su time da većina zemalja EU, uključujući i Hrvatsku, krenu u kreiranje nove, zelene ere. Donošenjem strategija i planova te postavljanjem zakonskih okvira postavljeni su ciljevi koje se teži ostvariti, ponajprije u svrhu zaštite okoliša.

Poljoprivreda Hrvatske u emisiji stakleničkih plinova sudjeluje u iznosu od 11,35 %, dok je sektor stočarstva odgovoran za 60 % emisije iz poljoprivrede prema podacima Ministarstva zaštite okoliša i energetike. Najveći problem predstavlja emisija metana, koja bi se mogla smanjiti procesom anaerobne digestije te kojom kao produkti nastaju bioplin i organsko gnojivo.

Anaerobna digestija je biokemijski proces u kojem se biorazgradivi organski supstrati razgrađuju mikrobiološkim procesima bez prisutnosti kisika, a jedan od nusproizvoda koji nastaje je bioplin. Kao rezultat visokokvalitetne prerade, dobiva se bezbojni plin koji nema karakterističan miris i u svom sastavu sadrži otprilike 70 % metana. Kalorična vrijednost takvog goriva prilično je velika. Količinom bioplina proizvedenog iz primjerice jednog hektara obnovljivih sirovina, automobil može prijeći do 70.000 km.

Tehnologija proizvodnje bioplina poznata je dugi niz godina,  što dovodi do mogućnosti povećanja broja bioplinskih postrojenja bez prepreke u tehnološkoj izvedivosti. Bioplin ima dovoljan potencijal za djelomično pokrivanje energetskih potreba za proizvodnju električne i toplinske energije te pročišćen u obliku biometana kao gorivo u transportu.

Proizvodnja bioplina iz stajskog gnoja osigurava očuvanje okoliša i dobra tehnološka rješenja za zbrinjavanje otpada koji se pretvara u iskoristivu energiju. Takav način prerade otpada smanjuje troškove uvoza energije i naftnih derivata.